петак, 25. децембар 2015.

Game 2012, Vinarija Raj

Posle legendarnog Gamea vinarije Dajić, na našem tržištu se pojavio još jedan zanimljiv primerak ove sorte. Naime, reč je o vinariji Raj iz Rajca, koja sa svojom modernom vizijom ukusa vina, polako dobija svoju publiku.
Kada bih napravio paralelu između Dajićevog i Gamea vinarije Raj, dve razlike u stilu su očigledne: Dajićev Game dominira u telu, gustini i voćnosti, dok sa druge strane, vinarija Raj prednost daje barik buradima, aromi drveta i vinom sa manje tela.
Zajedničko za oba je jačina od preko 14 % alkohola. Negotinska krajina je to, bato!
Ukoliko ste ljubitelj vina sa mirisom i ukusom novog barika, onda je ovo pravo vino za vas. Stilski veoma moderno i podseća na vina iz novog sveta. Tanini su veoma sitni, bockavi, drvenasti. Game je prisutan, ali je u drugom planu.
Sve pohvale za dizajn etikete.
Ovakva vina više prijaju ženskom senzibilitetu.


понедељак, 21. децембар 2015.

Casillero del Diablo Reserva privada

Ovaj put ću biti kratak.
O ovakvom vinu ima toliko puno da se kaže. Može, a i nema potrebe.
Slojevito, na momente burno, na momente potpuno smireno, pa crno voće, cassis, duvan, čokolada, herbalnost, pa malo strujanje svežeg vazduha u čaši.
A tek što je etiketa?

петак, 27. новембар 2015.

Sedam vina iz Srbije koja morate da probate



Ukoliko želite turistički da posetite Srbiju, a volite vino i niste upućeni šta da probate, evo liste od sedam vina koja otkrivaju čaroban vinski ukus Srbije.
1. Tamjanika, Spasić, Župa
Vino sa kojim možete da započnete upoznavanje, autohtona sorta iz Srbije, sveža i muskatna, osvaja na prvi miris.
2. Trijumf, Aleksandrović, Šumadija
Sovinjon koji je već godinama na vrhu vinske lestvice Srbije, pun i moćan. Vino sa kojim nikada ne možete da pogrešite.
3. Šardone, Kovačević, Srem
Ovo je sigurno vino za sve ukuse. Učesnik mog vinskog odrastanja. Statusni simbol Srbije.
4. Portugizer, Mačkov podrum, Srem
Od Portugizera sigurno nećete dobiti žestinu i snagu, ali zato možete lepotu, voćnost i pitkost. Osetite pravi ukus Srema.
5. Kremen, Matalj, Negotinska Krajina
Kaberne u Negotinskoj Krajini daje odlične rezultate i svakako se mora naći na ovoj listi. Kremen je nagrađivan puno puta i uživa veliki ugled gde god da se pojavi.
6. Prokupac, Ivanović, Župa
Još jedan autohtoni predstavnik Srbije. Namerno sam ga ostavio posle Kremena, jer Ivanovićev Prokupac to može. Ovo je veoma žilava sorta, može da se pije i kao prvo i poslednje vino u nizu.
7. Bermet beli, Kiš, Srem
I za kraj da se malo zasladimo Bermetom, vinom po kom su Sremski Karlovci postali svetski poznati. Kišov Bermet može da se žvaće.
Dragi turisti, pošto ste upoznati, sada možete slobodno krenuti sa praktičnim delom.

понедељак, 23. новембар 2015.

Amarone della Valpolicella

Probati Amarone bar jednom u životu je velika stvar. Imati prilike da ga probate dosta puta - prava privilegija.
Dobro veče i dobro došli na stadion Bentegodi u Veroni!
Amarone della Valpolicella, zajedno sa Barolom i Brunelom, čini trio velikih italijanskih vina. Pravi se od sušenih bobica grožđa, koje se suše oko tri meseca.
Obično je kupaža tri italijanske sorte, među kojima dominira Korvina ( preko 60 % ).
Kakvog je ukusa Amarone?
Amarone poseduje specifičnu aromu bitera, u isto vreme je i gorak i sladak. Zavodi, omamljuje, traži novi gutljaj, stvara osećaj sreće.
Boja je uglavnom tamno crvena, skoro crna, punog je tela, vino u čaši je teško i gusto, miris pun i koncentrovan, sa visokim nivoom napada. Crna čokolada idealan pratilac. Redovno preko 15 % alkohola. U formi je i posle deset godina.
Amarone je jedinstven!
A kakvo je jutro posle dosta popijenog Amaronea?
To se ne može rečima opisati!
Pozdrav za Laim :*
P.S. Ovaj tekst je takođe koncentrovan.

среда, 18. новембар 2015.

Bambino Nero

Vinska scena Srbije je dobila još jednu vinariju koja predstavlja pravo osveženje za ovo toplije vreme. Pod osveženjem smatram kreativnost, koja zrači . Lično, dizajn etikete mi je maestralan.
Vinarija Chichateau se nalazi u predivnom delu Srema, na obroncima Fruške Gore, u Šišatovcu. Svima nam je poznato da se tamo nalazi i čuveni manastir. Za ljubitelje pikanterija informacija da su blizu Šišatovca i Manđelos i Ležimir.
Bambino Nero je jedno od četiri sjajna vina ove vinarije, koja u svojim redovima poseduje uglavnom crne sorte grožđa: Kaberne Fran, Kaberne Sovinjon i Merlo. Pomenuo bih još i mega kreativnu bocu rozea Pink Punk.
Na etiketi crnog detete nema godina berbe, ali moglo bi se reći da je vino iz 2014., jer svi parametri ukazuju na to.
Boja je veoma čista i prozirna, svetlije rubin crvena i u čaši je veoma mladalački pokretno.
Na mirisu obilje svežine, crveno voće poput jagode i maline, blage pirazinske arome i ovo vino pomalo podseća  na Trijumf roze od Aleksandrovića, gde je takođe mladi Kaberne Fran u dominaciji.
U ustima alpski sveže, mlado, blago taninsko, voćno i opet pomalo zeleno i herbalno u pozadini. Dugačka završnica sa ukusom sveže ubrane i hladne nane.
Ovo vino je potpuno svoje. Napravljeno je da se popije mlado i može da posluži kao vrlo dobar uvod u vinsko veče. Još jednom pohvala za kreativnost u dizajnu, nazivu vina i imenu vinarije.


недеља, 1. новембар 2015.

Barbera del Monferrato 2009

Barbera je autohtona sorta grožđa iz regije Piemonte u Italiji i zasadi ove sorte su najbrojniji u toj regiji. Uzgaja se u dva dela Piemontea: Albi i Astiju. Grad Monferrato nalazi se u Astiju.
Vina iz Astija su pomalo divljeg karaktera, rustična i snažna, dok vina iz Albe više podsećaju na vina iz novog sveta, koja su dopadljiva, lepa i utegnuta. Čista Kalifornija!
Barbera del Monferrato dokazuje da su ove podele bile tačne.
Boja vina pokazuje indicije o starosti, granitno je crvene boje sa svetlijim nijansama na obodu čaše. Blago je mutno. 
Na mirisu se oseti velika bačva u kojoj je vino odležavalo i arome crvenog voća koje se stidljivo promaljaju ispod rustičnog i izgrebanog mirisa hrastovog drveta. 
U ustima srednje punog tela, sa blagim aromama crvenog voća i stalnim dodirom crnog bibera.. Tanini su prilično hrapavi i vinu daju specifičan ton. Alkohola ima dosta (14,5 %), ali ne pravi nikakav problem. Stil kakav retko imamo prilike da probamo. Ottimo!
Vodi se polemika da li se Barbera treba piti mlada ili je treba pustiti da odležava? Posle nekoliko probanih vina od ove sorte, slobodno se može konstatovati da u obzir dolaze obe varijante.
Na poleđini boce piše da je napravljeno svega 1870 litara ovog sjajnog vina.
Alba ili Asti? Odlučite sami.

понедељак, 26. октобар 2015.

Vranec Reserve 2011, Ezimit

Vinarija Ezimit se nalazi u Makedoniji, tačnije u Štipu, najvećem gradu istočne Makedonije i na našem tržištu ove vinarije nema. Ali, kod našeg zapadnog morskog suseda, marketi vrve od raznih varijacija Ezimita, od bag in boxa, preko litarske ambalaže, pa sve do klasik i premijum programa.
Sa cenama su izuzetno pristupačni i barik program može da se nađe ispod 6 evra.
Vranec je isto što i Vranac.
Pored ovog vina, probao sam još od Ezimita i Vranac barik 2009. i 2011., koji su prilično lošeg kvaliteta, sa dosta alkohola. Svetlo rubin boja koja neme veze sa Vrancem, retko, obično vino od koga barik nije mogao ništa da uradi.
Ali, Vranec Reserve je nešto bolje!
Samo kratko da objasnim značenje reči Reserve: Reserve označava jedan deo vinograda u kome se nalazi grožđe boljeg kvaliteta. Taj deo se posebno bere i od njega pravi vino. Obično takvog vina nema puno, te je zato boljeg kvaliteta i više cene.
Boja Vraneca reserve 2011. je prilično tamna i može se reći da je tipična za boju ove sorte u Makedoniji. Vranci iz Trebinja i Crne Gore su još tamniji i zatvoreniji.
Miris zreo, bogat aromama crne čokolade i crnog voća, poput kupine i crne višnje.
U ustima punog tela, od prvog gutljaja najavljuje da imate posla sa dobrim vinom, sve na svome mestu i oseti se prava osobina Vranca - muškost!
Sve vreme asocira na zamračenu i romantičnu atmosferu, koju obasjava plamen vatre iz kamina ( možda zato što sam ga pio u takvoj atmosferi :) ).
Dobar Vranac koji treba probati. Makedonija i sunce su nerazdvoji prijatelji.

понедељак, 12. октобар 2015.

Babić 2013

- E, uzeo sam Babić za večeras.
- Super, a koje je vino?
- Babić!
- Da, a koja sorta?
- Pa, Babić!
- Ahaa ...
Babić je autohtona dalmatinska sorta.
Većina ljudi misli da se radi o vinariji Babić. Mnogo sunca, vetar maestral, blizina mora, kamenito zemljište, miris soli koja leti u vazduhu. Tako bi mogao da se opiše teroar na kom raste Babić.
Vinarija Piližota se nalazi u Šibeniku, gradu koji je nekad imao dobru košarku, imao Šibenku i onog čuvenog košarkaša Slavicu sa dužom kosom.
Cenovni rang Babića se kreće od 6 evra za bazni, oko 10 evra za dobar Babić, i malo više od 20 evra za barik verzije. Nema ga puno..
Vino za danas je srednjeg cenovnog ranga. Na Pagu ima sorta koja isto zvuči kao prezime i zove se Gegić. O njemu kada bude prilike.
Nisam mogao ni da pretpostavim šta da očekujem od ove boce. Nešto sigurno žestoko, možda tamno?
Boca se luftirala neko vreme i iz nje je potekla prozirna crvenkasta tečnost, dosta svetla za crvena vina. Svetlo rubin crvena boja koja je dosta teška. Dosta je svetliji od Prokupca.
Miris je veoma specifičan, neprijatan, a u isto vreme izuzetno prijatan i omamljiv. Crveno voće se nazire negde u daljini i prija duže mirisanje iz čaše.
Na ukusu ispunjava očekivanja, odmah daje do znanja svoju jačinu. Volim kada vina svetle boje rasturaju. Tanina su izraženi i prijatnio bockaju. Iako na boci piše da ima 13% alkohola, to deluje mnogo više. Možda najmanje 15 %?
Nisam dugo pio vino koje brže opija od Babića. Već druga čaša je kritična, te sva sreća da je tu bio i Prokupac, sa kojim smo se vraćali u normalu.
Svaka autohtona priča o vinu je priča za sebe. Kada se vinoljubac zasiti klasičnih sorti, poput Kabernea ili Šardonea, put ga jednostavno vodi da istražuje dalje, da proba Babić, Gegić, Furmint, Petit Verdo, Kratošiju, Slankamenku, i da se oduševi svakom novom sortom za koju čuje.
Čudni su putevi vinski.


петак, 25. септембар 2015.

Inat iz Molovina

Vinarija Molovin spada u onaj red vinarija čiji naziv u startu može da vam se ne dopadne. Inače, Molovin je  kultno selo u jugoslovenskoj kinematografiji, čije ime je Slavko Štimac toliko puta izgovorio dok je bio u službi  kod gazda Jeriha i nalazi se u Sremu, u blizini Šida. U ponudi  imaju: Inat - Rajnski Rizling, Princip - Traminac, Plavi princip - Frankovka i roze Bobo, koji je posvećen našem legendarnom teniseru Slobodanu Živojinoviću.
Kao i na prethodnoj boci  vinarije Molovin, na etiketi nema godina berbe, nego samo datim punjenja, decembar 2012., te stoga možemo zaključiti da ima minimum 3 ili 4 godine. Rajnski Rizling ima svoj jedinstveni miris i spada u one arome koje su lako prepoznatljive.
Inat je prilikom sipanja prilično uljaste teksture, što nam daje indicije o ne tako mladom vinu. Na mirisu tipična aroma za Rajnski Rizling. Ali ostareli! :) Kondicija mu je u padu i kiseline su neprijatne, nekako tupe i prezrele. Bez svežine, sa dosta tela, ostavlja utisak jednog sasvim prosečnog vina. To ne znači da se više nećemo družiti.
Bronza na Decanteru je osvojena 2012. godine i to je sigurno bio vrhunac ovog vina. Gvožđe se kuje dok je vruć, a Rajnski Rizling dok je mlad. Slobodno ću reći da je vino iz 2010. godine. Pozdrav za sve iskrene rizlingdžije.


четвртак, 3. септембар 2015.

Vranac barrique Plantaže 2009

Plantaže jednostavno ne prestaju da oduševljavaju svoju vinsku publiku. Ozbiljni i neiscrpno kreativni, pokazuju svetu šta sve sorta Vranac može da iznedri iz sebe i gde su granice. Na jednoj od degustacija Vranaca, Slavoljub Ćirović je istakao svoje poštovanje prema ovoj sorti, ocenivši je kao najmuškiju u svetu vina. Moj čovek.
Imao sam prilika da probam sve varijetete Vranca iz Plantaža, ali barik verziju kroz celu bocu - nisam. Možda mi je ovo vino bilo u gornjem delu liste želja. Samo da podsetim da je barik drvena bačva od 225 litara, obično od hrastovine.
Boja je tipična za crnogorske Vrance, izuzetno tamno crvena, neprobojna, ali u isto vreme i odlično definisana i precizna. U čaši pokretljivo i lepo. Na mirisu se može osetiti široki dijapazon voćnih aroma, počevši od crvene višnje,pa sve do konačne obožavane suve šljive. Boje voća se menjaju postepeno, iz crvenog u crno, i sve vreme su u pozadini prisutne blage arome začina.  U ustima puno, ukus koji je oštar i precizan poput boje, oseti se teroar, prijatan i moćan odjednom. Ne toliko taninski izražen, kako neki Vranci umeju da budu, ali u formi koja je besprekorna.
Pita neki čovek Sommeliera Sremskog:
- Koliki je vek ovom vinu?
A on će na to:
-Još deset godina najmaje u odličnom stanju!
Vranac koji raste u Crnoj Gori je prepoznatljivog ukusa. Sorta koja poseduje neiscrpan izvor energije i koja te natera da je poštuješ. Vranac barik svakako spada u vina za koje se može reći da je veliko. Doživljaj koji se pamti.

понедељак, 24. август 2015.

Rkaciteli

Vino koje je drugačije.
Rkaciteli je sorta grožđa koja potiče iz Gruzije i u Srbiji gotovo da nema zasada ove sorte. Zato u našoj komšijskoj i osunčanoj prijateljskoj zemlji Makedoniji, Rkacitelija ima dovoljno. Neki ljudi mi se žale da ne mogu pročitaju šta piše na etiketi i ovom prilikom ću im pomoći: RKA - CI - TE - LI. Šta ovu sortu čini drugačijom i genijalnijom od drugih? Jednostavno, to je skup osobina iz nekoliko sorti sažete u jednoj.
Boja vina je svetlo zlatno žuta i u čaši igra kao neka lagana balerina.
Na mirisu blago sladunjavo, puno, sa aromama kruške i meda i pruža veoma prijatan užitak.
U ustima puno i odjednom - fleš (bez Gordona). Kao da me neko katapultirao u mega visine. Kiseline koje su neverovatno visoke i isto tako neverovatno ugodne. Kora od limuna ostavlja dugu završnicu u ustima i jasno je prepoznatljiva. Događaj i iskustvo koje se pamti. Naravno, vino mora biti dobro ohlađeno da bi kiseline došle do izražaja i nacitrusila nepca vinoljuba.
Neka vina u sebi kriju jako dobru priču. Neka vina koštaju mnogo više od ovog, a nemaju toliko toga da kažu i pokažu. Posle boce Rkacitelija ćete znati sa čime da ga uparite, jer on to sve vreme nagoveštava. Probajte, nemojte se stideti.


уторак, 18. август 2015.

Širaz Trivanović 2013

Vinarija Trivanović nam dolazi iz Erdevika, i u poslednje vreme je veoma aktivna što se izlaganja na vinskim događajima u Srbiji tiče. Ovom prilikom, želeo bih da pohvalim njihovu aktivnost. Nikada napadni, uvek negde lagano skriveni, izlažu paletu svojih proizvoda koja je prilično bogata vinskim sortimentom. Ima tu više belog nego crvenog, ali priznaću da od ove vinarije znam samo za Širaz i da ga nikada nisam probao. Uvek nekako prođem pored njih. Evo sada prilike.
Boca je zatvorena čepom na zavijanje, protiv kojeg nemam ništa protiv. I Širaz Jacobs Creek ima takav čep, pa ga obožavam :-) Boja vina je tamno crvena i deluje kao koncentrovani sok. Miris mi je ono najbolje u ovom vinu i veoma podseća na Jokićev Cuvee, u kojem, podsetićemo, takođe ima Širaza. Taj miris nije lako opisati, ali deluje kao stegnuto koncentovano gusto crveno voće. U ustima srednjeg tela, blago povišenih kiselina, bogat bojom za jezik, mekanih tanina i sa ponekim mehurićem kiseonika, koji mi jedino ne prija u celom vinskom sklopu.
U suštini, vino treba probati i doživeti ga na svoj način. Etiketa mi prvi put izgleda kako treba, mada bi joj dobro došao jedan redizajn. Cenovni rang svih vina vinarije Trivanović je prihvatljiv i Širaz opravdava novac uložen na njega ( 480 u vinariji ). Čudna je to sorta!

понедељак, 29. јун 2015.

Misija 2011

Volim etikete napisane ćirilicom! To je tako lepo i egzotično pismo.
Vinarija Janko se nalazi u Smederevu i poslednjih nekoliko godina se dobro kotira u vinskom svetu Srbije, kako sa belim, tako i sa crvenim vinima. Istakao bih Vrtlog, vino koje je proglašeno za najbolje belo vino na Balkanu i vino koje u sebi sadrži realan vrtlog. Zato o njemu nekom drugom prilikom. :-)
Vino Misija je napravljeno od sorte Šardone i ima u sebi nešto što je stvarno drugačije. Otvoreno je 90 minuta ranije i kroz bocu se prilično menjalo. Boja je tipična za Šardone i vino u čaši je pokretljivo i blago uljasto. Na mirisu stalno prisutne arome srpskog hrasta, slatkasto i koštunjavo. U ustima punog tela, alkohol (14,5%) daje na prodornosti i odlično je ukomponovan, extra suvo, kremasto, lepa i prijatna hrastovina koja je uvek tu i na kraju obilje citrusa, gde se ističe aroma limunove kore. U jednom trenutku sam imao osećaj kao da mi se jezik po dužini presavio od kiseline limuna i da mi je neko unutrašnjost obraza natrljao korom od limuna. Ali, sve je to zajedno veoma prijatno i dinamično. Ozbiljno i osvežavajuće!
Misija u sebi ima još puno života i prvi put sam imao priliku da se sretnem sa ovakvim stilom Šardonea. Treba ga svakako probati i videti koliko je priča o vinu opširna.

понедељак, 22. јун 2015.

Frajla 2013

Prva asocijacija kada čujem za  Mačkov podrum je Srem, pa Portugizer,  Fruška Gora, čvarci. Ova vinarija neguje ukus i tradiciju Srema i bavi se sortama koje su tipične za ovo podneblje, kao i nekim internacionalnim sortama. Ipak, Portugizer je vino koje je zaštitni znak Mačkovog podruma i vino koje svojom lakoćom i mladosti odskače od drugih. Roze Frajla je napravljen od Portugizera i ima prelepu  etiketu, koja opet odiše Sremom. Ima li veze ovo vino sa svojim crvenim bratom?
Frajla poseduju izrazito nežnu i mekanu svetlo roze boju i u čaši je teže pokretljivo. Na mirisu nežne arome crvenog voća, koje blago lepršaju iznad čaše. U ustima punog tela, crveno voće, stameno, kiseline ne toliko izražene i može se reći da ovaj roze spada u grupu rozea gde nećete naći toliko svežine. Ali sa druge strane, poseduje izuzetnu pitkost, ukus koji ljudi vole i traže "da nije kiselo", čvrstoću i snagu koja nije toliko istaknuta, a može da prevari neiskusnog vinoljupca :) Sviđa mi se kontrast nežnog mirisa i punog ukusa.
Osvrnuo bih se još jednom na etikete Frajle i Portugizera. Mačkov podrum svoj Portugizer već duže vreme izvozi za Ameriku i kada sam u vinotekama u kojima se prodaje, video etiketu Portugizera na polici pored etiketa vina iz celog sveta, i da sam stranac koji nema pojma koje su sorte i odakle dolaze, po etiketi bih izabrao Portugizer. Stvarno izgleda svetski među svetskim!

субота, 20. јун 2015.

Prokupac vs Plavac Mali

Već duže vreme mi se mota po glavi da bi mogao da napravim paralelu između dva vina, dve  sorte grožđa koje su autohtone u svojim državama. Prokupac - Plavac Mali. Srbija - Hrvatska. Dueli ovih ekipa su uvek puni naboja, kao derbi mečevi Roma - Lacio, Rendžers - Seltik ili nekad Jedinstvo - Lifam. Tako je bilo i ovaj put! Probao sam dosta i Prokupaca i Plavaca i činilo mi se da imaju neke sličnosti.
Sistem degustacije je bio takav da se obe boce otvore u isto vreme, sat vremena vetre u boci i piju se neizmenično čaša jednog, pa čaša drugog vina.
Prokupac Ivanović 2011 - Vino je tamno rubin crvene boje, gusto i u čaši teže pokretljivo. Na mirisu se u početku oseti krupna crna višnja, dok kasnije kupina preuzima primat. Zanimljivo je da su arome voća neverovatno čiste i precizne. U ustima srednjeg tela, srednje povišene kiseline i imate osećaj kao da pijete koncentrovani sok od višnje ili kupine. Tanini stalno prisutni, mekani.
Dingač Plavac Mali 2009 - Vino je rubin crvene boje i po refleksiji se vidi godina berbe. Na mirisu se osete arome crvenog mesa, crnog i crvenog voća, veoma je sveže, dok kasnije prelazi u prepoznatljivu šljivu. U ustima džemasta šljiva, obilje svežine, srednje telo i tanini koji su se stopili sa vinom.
Kako je degustacija odmicala i iz boca nestajalo vina, Plavac se posle trećeg sipanja skoro potpuno otvorio i prešao u svoj prepoznatljiv ukus šljive. Sa druge strane, Prokupac je sve vreme bio koncentrovan i pun, što je duže bio otvoren - bio je snažniji i nijednog trenutka nije pokazao znake slabosti.
Mnogo je žilav!
Kakve su sličnosti Prokupca i Plavca?
Razne varijacije rubin crvene boje i uglavnom srednje telo, dok su arome potpuno suprotne.
Lepo veče, dva sjajna vina. Ipak, Prokupac!

понедељак, 15. јун 2015.

Mateus rose

Mateus rose dolazi iz Portugala i spada u grupu velikih svetskih vinskih brendova. Izgled flaše je specifičan  i  do sada je proizvedeno više od 110 miliona boca ovog okruglog lepotana. Osamdesetih godina prošlog veka, Mateus se služio kao welcome drink u mnogim hotelima u Evropi i uvukao se pod kožu svakom turisti koji ga je probao. Stvarno se pitam zašto?
Mateus se pravi od nekoliko portugalskih sorti grožđa i zanimljivo je da na boci ne mogu da nađem godinu berbe. Prilikom otvaranja boce čuje se zvuk kao kada otvarate neki penušavac, jer je vino rađeno metodom  frizzante. Kada se sipa, blago penuša i stvara oko sebe osećaj svežine i sreće. Boja je čista roze, dok na mirisu preovlađuju nežne arome crvenog voća, tačnije jagode i maline. U ustima blago gazirano, resko, mlado, sladunjavo, izrazito sveže i crveno voćno. Sadrži veoma mali procenat alkohola od samo 11%. Kada spojite sve ove stavke, dobije roze koji vas posle prve čaše jednostavno tera da probate još i uvlači u svoj začarani krug. Treba da se služi veoma hladan, na temperaturi od 5 - 8 stepeni i jedan je od mojih velikih letnjih prijatelja.
Kada želite da se na trenutak osećate kao građanin sveta - popijte Mateus! Kada su velike vrućine i želite dobro da se rashladite - popijte Mateus! Kada želite da impresionirate devojku koja vam se dopada i da joj pokažete koliko se dobro razumete u vino - popijte Mateus!

понедељак, 11. мај 2015.

Italija

Oduvek sam voleo zabave ponedeljkom!
Danas je na Petrovaradinskoj tvrđavi održana degustacija vina iz različitih regija Italije. Akcenat je stavljen na autohtone sorte, gde su imali priliku da nam pokažu čime raspolažu i čime se ponose. A stvarno imaju šta da pokažu :)
Na listi se našlo deset vina, četiri bela i šest crvenih.
Bela vina Italije se odlikuju svežinom, lepim i čistim aromama i blago povišenim kiselinama. Sva četiri vina su bila veoma zanimljiva.
Kod crvenih vina je bilo nekoliko varijacija i poći ću redom:
Primitivo Puglia 2013 - Sorta koja se nije pokazala u najboljem svetlu, dosta kiselina, crveno voće, povišen alkohol,sa drvetom koje mi nije prijalo
Nero dAvola Sililija - Na početku veoma intezivno, crno voće i drvo dominiraju, nekako se čini u top formi, dok je posle dvadeset minuta vino u čaši skroz palo. Pozdrav za Vuka
Četiri vina sa slike:
Montepulcano Marina Cvetić 2010 - Uz Amarone najtamnije vino danas, veoma koncentrovano, drvo je sjajno, visok nivo napada, vanila.
Brunello Casanova di Neri 2009 - Veliko vino, kompleksno, tamno braon crvene boje, čokolada, ima nešto u njemu što vibrira u ustima, hrapavi tanini.
Barolo 2008 - Iznenadila me je svetlo braon boja, na mirisu prohladno, sveže, sa taninima koje se u ustima spuštaju kao plahta, crno voće.
Amarone 2010 - Posle Barola ovaj Amarone nije ima nikakvu šansu. Biter, puno telo, jačina, snaga.
Od poslednja četiri vina izdvojili su se Brunello i Barolo. Mrtva trka,velika borba. Ipak, Barolo!
Još jednom bih se osvrnuo i pohvalio sjajnu organizaciju i ugođaj koji je bio veoma prijatan.

недеља, 10. мај 2015.

Prokupac Rubin 2011

Dobar dan i dobro došli u autohtonu Srbiju!
Konačno je na red stigla vinska sorta koja potiče iz moje zemlje. Prokupac i Tamjanika čine autohtoni tim Srbije koji nas uspešno predstavlja po belome svetu. Prokupac se najviše uzgaja u Župi  i ima još nekoliko različitih naziva, kao što su Rskavac (Rajkovići) ili Kameničanka (Jelić). Sorta koja ima svoju boju, miris i ukus. Drago mi je što sam za ovaj put, uz preporuku našeg iskusnog sommeliera, izabrao vino iz premijum kategorije giganta iz Kruševca. Iskreno,bio sam pomalo skeptičan!
Boca je otvorena pola sata pre konzumiranja. U čaši se našla tečnost tamno rubin crvene boje, koja je veoma pokretljiva, sa refleksijom koja nam ukazuje da vino nije mlado. Na mirisu, u početku blagi džem od jagode i blago začinske arome, dok vremenom višnja preuzima primat i dominira do kraja boce, i to višnja koja je sitna,crvena i blago kisela, ali prijatna. U ustima povišene kiseline, arome crvenog voća koje osvežavaju i vremenom su sve intenzivnije i tanini, koji odmah na početku daju do znanja sa kim imate posla i konstantno bockaju jezik i unutrašnjost obraza, ali prijatno. Vino je ostavilo krajnje pozitivan utisak i kada bih u jednoj reči trebao da opišem ovo vino, to bi bila reč - umilno!
Hteo sam na kraju da sumiramo osnovne karakteristike Prokupca:
- rubin do tamno crvene rubin boje
- arome crvenog voća (višnja) , blago začinske arome
- srednje telo, povišene kiseline, dosta tanina
- veliki potencijal za odležavanje
Sve čestitke za ovo, više nego korektno vino, koje vredi bar dva puta više nego što košta. Odlično se kombinuje sa crnom čokoladom i preporuka svim skepticima da probaju ovaj Prokupac.

понедељак, 4. мај 2015.

Pošip 2013

Dolazi sezona toplijeg vremena i trend pijenja vina polako prelazi u svetliju fazu. Pošip sigurno spada u jednu od mojih omiljenih belih sorti grožđa. Nema ga u velikim količinama i svaki koji ćete probati sličan je prethodnom. Uglavnom je punog tela, težak, često sa dosta alkohola i uvek je dobar pratilac branicinu ili oradi na žaru. Imao sam prilike da letujem na ostrvu odakle potiče Pošip. Nažalost, tada sam o vinu jako malo znao :)
Vino za današnju degustaciju nam stiže iz Čare, mesta koje se nalazi u unutrašnjosti ostrva Korčula. Prilikom sipanja vina u čašu se primećuje da je tečnost iz boce gusta, uljasta i prepoznatljive tamno zlatne žute boje. Na mirisu blago sladunjav sa aromama kandriranog voća, kruške i ponekom kiselinom koja izleti. U ustima blago gazirano, resko, pomalo slano, toplo i imate osećaj punih usta vina. Vremenom, blage kiseline sa početka postaju sve izraženije, a vino sve jače. Obavezno služiti hladnije.
Postoje vina koja pijem i od kojih znam da će me boleti glava. E, ovo je bilo takvo!
Ako izuzmemo ovu poslednju stavku, vino je ispunilo očekivanja po pitanju aroma i žestine koje poseduje. Svaki susret sa ovim vinom je priča koje se rado sećam. Kada bi ovaj Pošip uporedio sa Plenkovićevim, Jokićevim ili masovnim Pošipom iz vinarije Čara - ovaj ne bi bio među prva dva.

четвртак, 23. април 2015.

Trijumf rose 2014

Vinarija Aleksandrović je već godinama lider na srpskoj vinskoj sceni i ovih dana je u prodaju pušteno novo vino pod nazivom Trijumf  rose, koji je sačinjen od Kaberne Sovinjona i Kaberne Frana (70:30), dok su prethodni Trijumfi rađeni od Pino Noara.. Jedna od stvari koja ovu vinariju čini zaista velikom je i način na koji promovišu nova vina, gde postavljaju standarde u sferi reklamiranja na društvenim mrežama kod nas. Pozdravljam!
Trijumf rose je predstavnik Provansa stila i spada u retka roze vina ove vrste u Srbiji. Jedna od stvari koja prva upada u oči kod ovog vina je boja, koja je svetlo braon narandžasta i uporedio bih je sa bojom lukovine. Na mirisu dominiraju arome tropskog voća, egzotika i manga, sa blagim zelenim brčićima u pozadini. Na ukusu izuzetno sveže i tropsko, blago ljutkasto, što je možda odraz mladosti ovog vina, ali to ne umanjuje njegov kvalitet i osvežavajući karakter od 12,7%.
Euforija i Varijanta su dobile novog starog druga, sa kojim će u tandemu činiti opasan trio u vreme predstojećih letnjih vrućina. Istakao bih i garderobu u koju je Trijumf obučen i siguran sam da nema greške ukoliko želite ovo vino nekom da poklonite. Naročito pripadnicama lepšeg pola!

понедељак, 13. април 2015.

Kremen - o - logija

Za Negotin se oduvek vezivala priča o kvalitetu sorte Game. Fruška Gora se oduvek smatrala Mekom za bele sorte grožđa. Nit' je snijeg, nit' su labudovi!  Posle nekoliko godina aktivnog vinskog treninga, slobodno mogu reći da je Negotin region u kome Kaberne Sovinjon postiže izuzetne rezultate, dok Fruška Gora može da ponudi odlična crvena vina i da tu od crnih sorti prednjače Merlo i u poslednje vreme sjajni Marselan. Kremen spada u jedan od najboljih Kabernea u Srbiji i dolazi iz okoline Negotina. Ovaj post je omaž svim Kremenima do sada!
Do sada su urađena četiri Kremena: '09. , '11. , '12. , '13. i jedan Kremen Kamen '11.
Kremen 2009. - Prvi put sam ga probao na Mediteraneu u paviljonu Cvijeta Zuzorić i to vino je obeležilo ceo događaj. Jako lepe arome srpskog hrasta i  crnog voća su glavne karakteristike za Kremen iz te godine.
Kremen 2011 - Godina koju sam najviše puta probao i odlikuje je izuzetna ekstraktnost, koju ni dekantiranjem nisam mogao da primirim. U ustima je sve vibriralo! Voleo bi sada da ga probam.
Kremen 2012 - Kremen iz ove godine je postigao velike uspehe, kako na domaćoj, tako i na inostranoj vinskoj sceni. Najbolje vino Srbije za 2014. i bronza na Decanteru! Sve je na svom mestu, blago začinske arome, crveno voće i blagi tanini. Umerenost u svemu!
Kremen 2013 - Vino koje je trenutno aktuelno na tržištu i neverovatno me podseća na neki mladi Kasiljero, sa dosta tanina koji su prilično aktivni i bockavi, džemasto i sve je u znaku omiljenog mi cassisa.
Kao što vidite, svaka godina je različita, ali jedna stvar je zajednička za sve Mataljeve Kremene. Kada bi postavili pedeset čaša različitog Kabernea, mislim da bi prepoznao Mataljev. Kremen ima atipičnu boju za sortu Kaberne, izrazito je rubin crvene boje i veoma prozračan, za razliku od ostalih Kabernea koji se odlikuju tamno crvenom bojom.
Imao sam priliku premijerno da probam i Kremen Kamen 2012, koji će se naći na tržištu u junu i koji  nema mnogo dodirnih tačaka sa Kremenom. Još uvek je zatvoren i stegnut, ali obećava.
U Srbiji postoje nekoliko statusnih vina, među koje je ušao i Kremen. Vino, koje kada uzmete, nećete pogrešiti. Ovom prilikom bi želeo da pozdravim rad vinarije Matalj i da ih pozovem da se uskoro pojave na nekom jakom vinskom događaju u Srbiji. Željni smo! :)



недеља, 5. април 2015.

Majuelos de Callejo 2006

Ribera del Duero spada u jedan od najcenjenijih regiona Španije i celog sveta. Vinova loza u Riberi raste u  teškim i užarenim uslovima i usled veoma malo padavina u toku godine i visokih letnjih temperatura koje često prelaze četrdeset stepeni, koren vinove loze se spušta i do šest metara dubine u potrazi za vodom. Kada se sve to uzme u obzir, možemo naslutiti kakav stil vina treba očekivati. Sorta koja dominira u ovom regionu i uopšte na Iberijskom poluostrvu je Tempraniljo ( tempra - rano) i javlja se u nekoliko različitih naziva poput Tinta Fina, Tinta Roriz ili Aragonez.
Ribera je takođe poznata i po dugovečnosti svojih vina, te sam očekivao da devet godina večerašnjem kandidatu neće predstavljati nikakav problem. Boja je izuzetno tamna i zatvoreno crvena i više vuče na ljubičastu, dok je u čaši prilično teško i uljasto. Na mirisu zrelo, kupina i crni dud preovlađuju sa povremenom čokoladom u pozadini. U ustima je puno, mirno kao bubica, tanini su se skroz stopili sa vinom i gotovo da se ne osete. Miris prati ukus i veoma dugo traje, ostavljajući iza sebe farbu koja boji celu usnu duplju. :) Zrelo!
Opšti utisak je krajnje pozitivan i od Montepulcana iz Peskare nisam imao priliku da probam ovako mirno vino i osetim arome crnog duda, što samo potvrđuje da Tempraniljo ima mnogo lica i varijeteta. Ovo je bilo pravo vreme da se popije boca.

понедељак, 30. март 2015.

Barolo Gaja 2007

Populacija Bohinca u Srbiji je povećana rođenjem plavookog Petra i sada ovu porodicu čine 8 članova, te je novopočeni otac Saša, moj brat i vinski saborac, odlučio da izvuče nekoliko boca iz šteka i na lep način obeleži dan uplovljavanja u očinsku luku. Zvezda večeri bio je Barolo!
Barolo, Brunello di Montalcino i Amarone su vina koja spadaju u obaveznu vinsku lektiru Italija i dolaze iz tri različita regiona: Piedmonte, Toscana i Veneto. Barolo se uvek pravi od sorte Nebbiolo (nebbio - magla) i sam naziv nam može reći gde i u kakvim uslovima raste vinova loza. Poseduje veliki potencijal za odležavanje i uglavnom se ne pije pre pet godina starosti.
Sa velikim nestrpljenjem sam očekivao degustaciju ovog vina. U čaši se našla tamno garnet boja, sa vinom koje je vrlo pokretljivo i živahno. Miris je veoma intezivan i herbalno svež. Zanimljivo je da sam prvu čašu mirisao 15 minuta bez potrebe da probam vino. Oseti se hladnoća, magla, oštar miris nane, crna višnja i na momente likoriš. U ustima, ukus prati miris, kiseline su povišene, a tanini su neverovatno precizni, prijatni i sveži. Kao izbrušeni! Godine velikom Barolu  na predstavlja nikakav problem i predviđam mu rast do najmanje 2020.. Ovo je OGROMNO vino!
Šta reći o vinu čija se boca pije tri sata? Jednostavno te tera da uzmeš gutljaj kada treba, nikad brzo, to ustima traje i traje i traje ... Italija je moja velika ljubav i posle ovakvog putovanja do Piedmonta, Torina i Alpa, naša veza će, siguran sam,očvrsnuti. :)
Da si mi Petre živ i zdrav sto godina i da budeš dobar kao ovo vino!Ljubi te S.T.R."Ikan" :*



среда, 25. март 2015.

Postup Donja Banda 2012

Postup je položaj na poluostrvu Pelješac, koji zajedno sa Dingačem, predstavlja vrhunska vina od sorte Plavac mali i ponos su i dika Dalmacije. Dosta Plavaca je u poslednje vreme prošlo kroz moju vinsku čašu i jednostavno želim da svakoj novoj sorti pružim priliku da se predstavi, da joj osetim karakter, da joj lociram boju i da osetim arome i mirise kraja na kome je loza rasla. Samo još da napomenem i položaj Ivan Dolac, na kome takođe raste Plavac i nalazi se na Hvaru.
Plavac koji se našao na degustaciji se prilično razlikuje od svih prethodnih koje sam do sada probao. Prva stvar koja upada u oči je boja, koja deluje veoma zatvoreno i tamno, za razliku od većine koji su garnet crvene boje. Na mirisu izuzetno sočno, mesnato, voćno, sa povremenim mirisom nečeg prašnjavog, što sam osetio u i maestralnom Plavcu Korta Katarina. U ustima sve puca od punoće, sa dosta alkohola ( 15,2 % ) koji brzo omamljuje, sa taninima koji sitno bockaju obraze i jezik i kojih ima u velikom broju i sa aromama crnog voća koje je na momente prodimljeno. U poslednjoj čaši sve postaje jasnije i šljiva počinje da dominira, kao osnovna aroma ove sorte.
Vino se prilikom degustacije veoma lepo razvijalo, i svaki gutljaj je sa sobom nosio neki drugačiji ukus. Potencijal za odležavanje je na zavidnom nivou i sigurno će biti još prilika za druženje sa ovom zanimljivom sortom.

среда, 18. март 2015.

Merlot DiBonis 2008

Vinarija DiBonis, zajedno sa vinarijom Zvonko Bogdan, predstavlja Palić i Suboticu u najlepšem vinskom svetlu i postavlja se kao destinacija koju obavezno treba posetiti.Vina iz vinarije DiBonis su uvek bila dobro kotirana i uvek nekako drugačija. Merlo koji sam danas probao je osvojio  drugo mesto na nedavnom februarskom ocenjivanju u Beogradu, odmah iza već dve godine neprikosnovenog Širaza 2009., koji dolazi  iz iste vinarije i prvo je vino koje je na tom tradicionalnom takmičenju dobilo više od 90 bodova ( prava poslastica je podatak da je to vino stajalo u bariku 60 meseci).
Vratimo se na Merlo koji je odmah nakon otvaranja mirisao kao spreman za konzumaciju. Slatkasti mirisi crnog voća su u startu bili sjajni. Ipak, ovo vino bih opisao kao prolaz kroz nekoliko faza mirisa drveta. Na početku sa slatkim dimom, zatim se pojavljuje i vanila, pa malo više tostirani barik i na kraju dim. Crno voće je sve vreme prisutno u pozadini, kiseline su oštre i povišene, po refleksiji ne izgleda da vino ima sedam godina, još uvek dobro pokretno, na momente sveže, tanini su blagi i pomalo opori. Stvarno o ovom vinu ima puno da se kaže.
Volim kada na rođendan svog deteta pijem vino iz te godine. Sa DiBonisom nije bilo greške i stil vina koji gaji ovu vinarija je zaista jedinstven kod nas.Majstori drveta!

понедељак, 9. март 2015.

Costalunga Barbera d'Asti 2012

Kada se održi manifestacija na kojoj učestvuju samo vinari iz Italije, zemlje čija vina imaju toliko maestralnih varijacija,onda to mora da bude spektakl! Na BWE se okupilo tridesetak vinarija, koje su našem vinskom auditorijumu predstavile: Prosecco, Barberu, Primitivo, Nagro Amaro, Chianti Classico, Brunello di Montalcino, Barolo i njegovo visočanstvo Amarone della Valpolicalla (o ljubavi prema Amaroneu nekom drugom prilikom). Izlagači su bili veoma ljubazni, a moglo se od njih nešto i naučiti. Za ovu priliku sam izabrao jednu od sorti koja se to veče našla na meniju - Barberu.
Barbera je autohtona italijanska sorta koja se uzgaja u oblasti Pijemonte i može se reći da je najrasprostranjenija sorta u tom delu Italije. U Pijemontu postoje dve dela u kojima se gaji Barbera, a to su Alba i Asti. U Astiju je Barbera mnogo boljeg kvaliteta i po stilu i ceni prednjači gradić po imenu Nizza. Ima dosta polemike oko toga da li je treba piti mladu ili je probati posle nekoliko godina, ali ovo je prilika da se proba i proceni.
Boca koju sam namenio za to veče je otvorena sat vremena ranije i vino odlikuje svetlo rubin boja, prozirnost i izuzetna pokretljivost. Na mirisu ima dosta svežine i višnje sa blagim začinskim notama u pozadini. Na ukusu takođe sveže i višnjasto, srednjeg tela,srednjih kiselina, sa taninima koji se osete, ali deluju tako nežno i tek toliko biberasto. Posle tri godine, ovo vino u sebi ima još dosta života.
Zaista sam uživao u Barberi i doživeo ga kao vino za koje nije potrebna velika priprema i koje može da se uparuje sa dosta različite hrane. Hvala Vam braćo Italijani što ste nam doneli da osetimo kako izgledaju svetski ukusi, kako se treba ponašati kada predstavljate svoju vinariju i kako miriše jutro posle obilja Amaronea :)


недеља, 1. март 2015.

Blatina Stojić 2012

U poslednje vreme na raznim vinskim smotrama u Srbiji, pravo osveženje i iznenađenje predstavljaju vinari koji dolaze iz užarene Hercegovina, regiona koja ima sve uslove da na osnovu svog teroara pravi odlična vina koja poseduju lični potpis. Žilavka i Blatina su glavne uzdanice vinskog tima Hercegovine, ujedno i njihove autohtone sorte. Osnovne karakteristike Blatine su rubin crvena boja i voćne arome (poput šljive,suve šljive i šumskog voća). Postoji zanimljiva izreka da je Žilavka vino smijeha, a Blatina vino grijeha. Stoga, rešio sam da se malo ogrešim.
Na početku se može primetiti da je vino svetlo rubin crvene boje i u čaši veoma pokretljivo, sa suzama koje se spuštaju kao roletne. Miris odiše svežinom i intezivnim aromama crvenog voća koje se osete daleko izvan čaše (na slepo bi slobodno moglo da prođe kao vino novog sveta). U ustima se zadržava sva silna voćnost sa blagim herbalnim aromama koje ostavljaju veoma dugačku i svežu završnicu. Interesantno je da kada progutate vino koje u sebi sadrži toliko voćnosti - tela jednostavno nema! Ipak, ogroman talas svežine koji zapljuskuje naše čulo mirisa je glavni favorit Stojićeve Blatine
Na kraju se može  reći da ovo vino i posle tri godine  ne pokazuje nikakve znake umora i da deluje još mlada i živahno,kao i to da mu predstoji još dosta godina dobrog zdravlja u boci. Možda bi vino grijeha trebalo da sadrži više tela. Vranac je grešniji! :) Ovom prilikom bih još želeo da kažem da podržavam trud i vina vinara iz Hercegovine,kao i prisustvo na vinskim manifestacijama u Srbiji.

понедељак, 23. фебруар 2015.

Cuvee Piquant 2013

 Vinarija Kovačević već godinama spada u sam vrh vinarstva u Srbiji i slobodno se može reći da je to vinarija koja pravi odlična bela vina. Naravno, tu ne treba zaboraviti Aurelius - dominantnog crvenog mužjaka među belim lepoticama. Svoje vinsko odrastanje me tesno povezuje sa ovom vinarijom i Rajnskim Rizlingom, koji se nekada prodavao u rinfuzi i od kojeg se dosta naučilo.
 Cuvee Piquant je novo vino vinarije Kovačević i kupaža je Traminca 70%, Muscat Otonela 20%, Pinot Blanca i Pinot Grisa 10%. Ne mogu za sebe reći da sam ljubitelj Traminca, ali u kombinaciji sa ostale tri sorte sve to izgleda nekako kako treba i uz etiketu, koja ima sjajnu boju i deluje veoma elegantno i otmeno.  Ovo je moralo da se proba.
 Može se primetiti da je vino prilično uljasto i u čaši teško pokreljivo. Zlatne je boje. Na mirisu prijatno muskatno, sveže i sa lepim kiselinama koje su profinile Traminac. U prvoj čaši je bilo i kompota od grožđa, mirisa kasne berbe, dok kasnije preovlađuju lepe muskatne i cvetne arome. U ustima je puno, dovoljno alkoholno i sa ukusom koji savršeno prati miris. Jednostavno rečeno, u ovom vinu ima svega koliko treba!
 Utisci su sasvim pozitivni i vinarija Kovačević je još jednom pokazala da zna da napravi sjajno vino sa stilom koji će se dopasti mnogima. Preporuka za pripadnice lepšeg pola i za ljude koji žele malo bliže da osete čaroban svet vina.


субота, 14. фебруар 2015.

Gamay barrique 2010 Dajić

 Vinarija Dajić se nalazi u mestu Mihajlovac u blizini Negotina i zajedno sa Mataljem, Alglajom i Manastirom Bukovo čine udarni tandem iz ovog regiona. Game je sorta grožđa koja se u tom kraju uzgaja od davnina i vina od ove sorte su uglavnom voćna, lagana i pitka, dok Dajićev Game pobija te činjenice u smislu žestine. Do sada sam imao priliku da probam berbe 2006. i 2009. koje su bile sjajne i vođen pozitivnim utiscima predhodnika, reših da probam 2010.
 U neku ruku me je privukla jačina od 15,5% alkohola i bio sam spreman za jedno lepo putovanje. Po boji može da se zaključi da je vino staro pet godina, dok mirisi koji su se promaljali iz čaše nisu obećavali ništa specijalno. Blago voćno sa primesama lošeg domaćeg vina, a barika nigde.U ustima ljuto sa taninima koji su još prisutni, ali sa ukusom kiselog lošeg domaćeg vina. Barika njente! Druga, treća, četvrta čaša-katastrofa! Ne može se reći da je vino puklo,nego da ne poseduje kvalitet koji je potreban da bi se flaširalo. Užas! Loše domaće kiselo vino!
 Ovo je sigurno najlošije vino koje sam u poslednjih godina probao i stvarno je sramota šta se prodaje za 800 dinara. Koliko god sam se trudio da nađem nešto pozitvno, jednostavo toga nema. Zadnjih pet vina koje sam probao sa polica marketa i vinoteka su bile dve korkize i jedan treš. Šta je to počelo da se dešava?

недеља, 25. јануар 2015.

2718 Duboković Hvar

 U startu mi se dopao naziv i dizajn etikete i jednostavno sam morao ovo vino da probam. Posle potrage u vezi sa značenjem misterioznog broja, dobije se da svaki dan na Hvaru sunce sija 7 sati i 45 minuta 365 dana u godini :) Na etiketi ne piše od koje je sorte vino, ali zna se da je sačinjeno od autohtone sorte Plavac Mali. O Plavcu sam čuo puno priča, neki su ga uzdizali, neki govorili da od njega nikada dobro vino i evo prilike da još neko nešto kaže na tu temu.
Boca je otvorena sat vremena ranije i dok sam očekivao da će boja vina biti skoro crna, iz boce je potekla rubin crvena tečnost koja je dosta prozirna i u čaši živahna. Na mirisu povišene kiseline i alkohol koji pomalo iskače, arome džema od šljiva koji je malo kiseliji i povremeno se provuče miris suve šljive. U ustima ljutkasto sa lepim taninima koji su osetni i ukusom koji prati miris. Zanimljivo je da ukus cele boce od početka do kraja bio isti. Kao da si uzeo lenjir i povukao liniju. Ravno!
Ova zadnja osobina bi mogla biti bolja, ali sva vina sa džemastim aroma mi se dopadaju i ovakav ukus vina može da se poredi sa Zinfandelom sa kojim je veoma bliskoj povezanosti sa Plavcem, koji se uzgaja u Americi i koji je takođe šljivast i džemast kao Plavac Mali. Sigurno ću ga još probati u nekoj barik verziji. Nego, kada ćemo da džeemujemo?