недеља, 14. септембар 2014.

Merlot Belje 2011

Pre nekoliko godina sam radio u jednoj vinoteci i uvek sa ceznjom motrio na Merlot Belje 2008.,  koji je imao crveno-belu etiketiu, 14% alkohola i za koji sam cuo sve pozitvne ocene. Nisam ga tada probao.
Posle nekog vremena sasvim slucajno u vidno polje, prilikom jedne kupovine, ubacuje se Merlot od istog proizvodjaca sa novom etiketom i drugom godinom berbe. Resih da ga probam i ispunim sebi zelju iz davnih dana.
Otvorio sam ga pola sata ranije, nisam ga dekantirao (jer spadam u one koji smatraju da dekantiranje moze mnoga vina da otvori vise nego sto treba) i sa nestrpljenjem cekao seansu. Vecinu vina koje degustiram u kucnom ambijentu radim sa svojim vinskim saputnikom i to bocu na 4 sipanja za svakog.
Na izgledu je vino bilo veoma gusto i koncentrovano i odavalo je utisak da ce se voditi teska borba. Na nosu dosta zatvoreno od pocetka do kraja i tek na momente su mogle da se osete arome crvenog voca. Svaki gutljaj je bio tezak kao kamen i ljut kao rakija. Sa svojih 14,5% je razarao gde god je prosao i imao sam osecaj kao da ima najmanje 17%. Do samog kraja nada me nije napustala da ce se nesto promeniti, ali uzalud.
Jednostavno, nisam do sada osetio kako vino moze da ti zapali utrobu. Veliko razocarenje!